Susret hrvatskih zavičajnih književnika književna je manifestacija koja jednom godišnje okuplja zavičajne književne stvaratelje i prezentira njihova najbolja književna ostvarenja. Cilj Susreta je poticanje i promicanje kvalitetnog književnog stvaralaštva hrvatskih zavičajnih  književnika koji pišu hrvatskim jezikom, poticanje i njegovanje svih hrvatskih narječja (kajkavskog, čakavskog i štokavskog), afirmacija zavičajnih književnika i njihovih djela, obogaćivanje hrvatske pisane baštine i razvoj publike.

   Uz potporu Ministarstva kulture i medija održan je jubilarni 40. književni Susret  u subotu, 19. lipnja 2021. godine putem Zooma te je okupio zavičajne književnike iz gotovo cijele Hrvatske.  Uz uključivanje članova Povjerenstva, književnika i profesora Miroslava Mićanovića, pjesnika i profesora Ivana Babića te profesorice na ADU-u u Zagrebu Dubravke Crnojević-Carić, koji su iznijeli svoje osvrte na rezultate književnog natječaja 2021. i proglasili dobitnike plaketa, pohvalnica i priznanja, posebno smo uživali u interpretacijama odabranih autora, te  interpretacijama poznatoga hrvatskog glumca Roberta Kurbaše.

   Stručna suradnica za kazališnu, književnu i likovnu kulturu HRSK-a i voditeljica Susreta Martina Brumen izrazila je osobito zadovoljstvo što će ove godine stručno Povjerenstvo uručiti dvije plakete za stvaralaštvo mladih autora (jednu za prozno, a drugu za dramsko stvaralaštvo). Ponosni smo što je naša učenica 2. h razreda Dajana Dragičević osvojila 1. nagradu, tj. plaketu „Slavko Kolar“ u kategoriji proznog stvaralaštva mladih autora (15 – 29 godina) svojom kratkom pričom na bračkom dijalektu Ča me čini sritnon. Član Povjerenstva za prozno stvaralaštvo Miroslav Mićanović iznio je svoj osvrt na odabrane prozne radove i Dajanin literarni rad:

„Priče pristigle na natječaj govore o strahovima i radostima koje donosi prolaznost i neizvjesnost života, ali jednako tako otkriće jezika, sposobnost da se govori o novom, ili barem o onome što mislimo da nam je bilo nepoznato, a sad je tu kao događaj i kao tema. Svakodnevica i njezini rituali, figure sreće ili gubitka nižu se iz priče u priču i imaju različite društvene i subjektivne kontekste, koji se mijenjaju od realističnog i tipičnog do snovitog, putopisnog, slučajnog i fantazmagoričnog. Zabune, iznevjerena očekivanja, bolesti, zaljubljivanja i nerealni životni projekti, slučajnosti, uvidi i gubici čine raznolik i neočekivan kaledioskop tema i motiva u kojem se pojedinačno i opće zrcali, prepoznaje, izdvaja i izaziva. Ukratko: nagrađeni, pohvaljeni i pozvani, svi oni koji su sudjelovali – svojim su pričama poslanim na natječaj 40. Susreta zavičajnih književnika (2021.) – pokazali kako je svijet nepredvidiv i kako svakodnevica nadrasta svaku fikciju. Možda se to ponekad čini nedovoljno i daleko, ali je upravo u tome tajna pisanja i njegova važnost: da prizove odsutnost i da joj da neko od nama važnih imena. (…)

Dajana Dragičević u naznaci o vlastitoj priči navodi da je njezina tema vezanost djeteta za jednu staricu i na to se nastavlja da je to ono „ča me čini sritnom“. Moglo bi se reći i pročitati da je to dovoljno jer sve drugo ispunja i nadomješta čakavski jezik koji svojom zvukom i ritmom daje njezinim opisima posebnost i ljepotu. Priču, neveliku opsegom, zanimljivom i živom čine opisi jedne kuće i ono što se može dogoditi u susretu djeteta i starice. Ali nije riječ samo o pomoći i razumijevanju, nego o pripovjedačkom planu koji se ne iscrpljuje u porukama, poantama i zaključcima nego nas uvlači u jednostavnost uzajamnosti: gledanje i rad, užitak u jeziku: Moja se duša tako temperovala. Nikako laškala i zarad tega bila son sritna. I joko mi je veće cvitalo, smih mi je bi na usnan. Ko da je to tako moralo bit. Nu, molojmo nastronu, svako jemo niku svoju lipu stronu. Zvonko i živo, kao da odjekuje u njezinu jeziku poezija djetinjstva, kad nam čakavski znači više od onoga što nam govori i o čemu mi mislimo, što razumijemo i čujemo!”

https://www.hrsk.hr/

   Izuzetno nam je drago što je stručno Povjerenstvo prepoznalo vrijednost literarnog rada naše učenice Dajane Dragičević i da smo ga mogli prezentirati široj javnosti. Iako je nažalost sve manje prisutna „uživo”, veseli nas što naša čakavica ipak nalazi svoj put – u stvaralaštvu nadarenih učenika.

Ča me čini sritnon

                                                                            Mentorica:

                                                                            Rina Vidović, prof.

https://www.facebook.com/