"Invalidne osobe, posebno one stečenog invaliditeta, susreću se s mnogim problemima pri prilagođavanju uvjetima života i rada u društvenoj okolini.

Resocijalizacija osoba stečenog invaliditeta zahtijeva od njih promjenu načina života, fizičko i psihičko prilagođavanje, stvaranje novog identiteta, potpuno nove slike o sebi.

Pojam invaliditeta podrazumijeva određeni nedostatak, oštećenje ili smetnju u tjelesnom, intelektualnom i osjetilnom razvoju.

Temeljna je vrijednost suvremenog društva da promiče jednaka prava svakog pojedinca bez obzira na individualnu različitost.

Jednaka prava svih pojedinaca u pluralističkom društvu iskazuju se i kroz integraciju invalidnih osoba u široj društvenoj okolini.

Preduvjet integracije invalidnih osoba u društvu jest promjena stavova prema njima.

Ono što osobe s invaliditetom isključuju iz društva neznanje su i predrasude.

Ukoliko želimo da se promijeni stav društva u odnosu na osobe s invaliditetom neophodno je da dođe do redovite interakcije između invalidnih osoba i društvene okoline.

Integracija bi trebala započeti kroz predškolski odgoj i nastaviti uključivanjem djece s invaliditetom u sustav redovnog obrazovanja.

Nakon završene izobrazbe invalidne osobe suočavaju se s problemom pronalaska zaposlenja.

Nezaposlenost invalidnih osoba veliki je socijalni problem koji može uzrokovati i njihovu socijalnu izolaciju, nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja te ekonomsku ovisnost o drugima.

Zapošljavanje osoba s invaliditetom jedna je od najbitnijih i ključnih aspekata njihovog života.

Kad je riječ o mladoj invalidnoj osobi to još više dolazi do izražaja. Tada se otvara mogućnost da invalidna osoba zarađuje i otvara se put k samostalnom životu, što je preduvjet ravnopravnosti invalida u društvu."