Godinama vlada poznata tvrdnja da je matematika teška. Generacijama se prenosi iskustvo kako gotovo svaki učenik ima problema s matematikom. Vjerojatno ste se i vi nemalo puta pred svojim djetetom poslužili izjavama: 'Matematika mi nikad nije išla'...

... 'Ako sam s nekim predmetom u školi imao problema, onda je to bila matematika', 'Profesori iz matematike su uvijek jako strogi'.

Jeste li pomislili da nije baš najmudrije to govoriti pred djetetom koje je u razvoju, koje vas oponaša u svakom trenutku pa i tom? Jeste li stali u obranu vašeg mališana kad je pitanju matematika i njegova slaba ocjena prisjećajući se sebe i svoje profesorice? Možda ste mu odobrili neuspjeh na račun 'teške matematike' i 'prestroge učiteljice'?

A s druge pak strane, postavljaju se pitanja: 'Zašto mnoga djeca nemaju problema s matematikom i zašto postoje matematičke škole u koje se prijavljuje tri puta veći broj učenika nego što ih mogu primati?'

Ovo je bio samo primjer kako se na stvari može gledati iz različitog kuta, a što se tiče svladavanja matematike u osnovnoj školi, stvari su ovakve:

- matematika je samo jedan od predmeta i ocjenjuje se ocjenom od 1 do 5 (moraju li svi imati 5 ?!)

- osim pažljivog praćenja nastave, potrebno je dosta vježbati i redovito pisati domaće zadaće (a znamo kako to ide s prepisivanjem zadaća u školi)

- matematika je sve oko nas i možemo se složiti s činjenicom da je učitelj taj koji je može djeci približiti i povezati sa životom

- kad se pojavi potreba za instrukcijama, roditelj bezuvjetno vjeruje instruktoru (pa makar to bio student 1. godine !), ali sumnja u metodiku učitelja

- uvijek je matematika 'kriva' kad opći uspjeh 'visi' pa su česte pojave da učenik dobije na poklon ocjenu više, a kasnije nastupe problemi jer se on saživi s tim da toliko i zavređuje (onda je kriva učiteljica koja ga nije naučila)

- činjenica je da matematika iziskuje veliku usredotočenost na sadržaj, kontinuiet u radu učenika, logičko razmišljanje, ali i automatizam (no predrasude ponekad sve to zakoče i učenikove sposobnosti uopće ne dođu do izražaja)

PA SE ZATO DOGAĐA:

- da ne znamo izračunati 20% sniženje neke cijene

- da ne znamo koliko će nas koštati 30 dag šunke kojoj je cijena 90 kuna po kg

- da ne znamo izračunati za koliko ćemo prijeći 340 km ako vozimo 80 km na sat

- da ne znamo kupiti tapete za zid ako je prostorija veličine 3 x 4 metra

- da nam nije jasno koliko boje moramo kupiti za bojanje zida kuhinje kad je pakirana po kilu

- da na 'Milijunašu' ne znamo definiciju Pitagorinog poučka ili koliko 3 dana imaju minuta

- da ne znamo odrediti tri četvrtine nekog materijala ili doliti dvije trećine vode u boju za tkaninu

Drugim riječima, budimo mi ti, kao roditelji, koji ćemo u svakodnevnim situacijama djeci davati do znanja koliko je važno učiti i naučiti matematiku, i to ne zbog profesorice, ne zbog ocjene, već zbog sebe.

A MATEMATIKU U ŠKOLI PREPUSTIMO ONIMA KOJI SU SE ZA TO ŠKOLOVALI.